Uronite u svijet Japanske Kaligrafije

Umjetnost lijepog pisanja pojavljuje se u mnogim kulturama pa tako i u Japanu gdje se naziva shodo (書道).  Naziv se sastoji od dva kanjija, znaka koja sadrže značenje, od kojih prvi書 (sho) znači pisati, a drugi道 (do) označava put. Shodo se najjednostavnije prevodi kao način ili put lijepog i artističkog pisanja tušem po papiru čija tradicija seže u daleko 6. stoljeće, a tijekom vremena utvrđeno je i slijedi se mnoštvo pravila čije ispunjenje dovodi do majstorstva u vještini.

Prvi doticaji Japana s kaligrafijom i umjetnosti pisane riječi dogodili su se između 4. i 5. stoljeća kada je Korejski pisar Wani donio knjige Konfucijanskih klasika iz Kine. U to vrijeme je kineski sistem zapisivanja već bio potpuno razvijen i brojao impresivnih 50 000 kanjija, 5 stilova i mnogo podstilova. Već u 6.st pod utjecajem Zen Budizma kineski majstori kaligrafije dolaze u Japan radi kulturne razmjene te započinje prepisivanje budističkih skripti koje se cijenilo ne samo estetski, nego i iz religioznog nadahnuća.  U tom trenutku kineski znakovi su već preuzeti i prerađeni da bi odgovarali japanskoj gramatici i potrebama jezika. Japanski vladari većinski su prigrlili budističku doktrinu, a s njom i znakove kojima je bila zapisana, podilazeći tako svećenicima čiji je cilj bio da znakovi postignu religijski učinak na um puka.

U Heian razdoblju (8. – 10.st) usporedno s razvitkom kanjija javljaju se i druga dva pisma, hiragana i katakana. Oba ta pisma su simplificirani kanjiji kojima se zapisuju cijele riječi, sufiksi, prefiksi i drugi dodatci u značenju koje kanji ne može prenijeti. Tijekom Heian razdoblja dolazi do fascinacije kineskom literaturom među višim slojevima društva, a jedan od velikih štovatelja Budizma bio je i japanski princ Shotoku koji je promovirao njegovu filozofiju i sagradio nekoliko hramova. Također je popularizirao ručno prepisivanje sutri te doveo do razvoja kaligrafije koju danas poznajemo. Druga osoba važna za razvoj kaligrafije u tom razdoblju bio je Ono no Michikaze, budist kojeg su poznavali i pod imenom ‘’Veliki učitelj’’. On je uveo japanski stil kaligrafije pri čemu su se odvojile japanska i kineska estetika. Na taj način je nastala Manyougana ( kana deset tisuća listova) koja je sažela estetiku Japana koje su se držali pripadnici visokog društva.

Utjecaj Zen Budizma nastavlja se i tijekom Kamakura razdoblja ( 12. – 14.st) pa u ovom razdoblju nastaje Bokuseki kaligrafija. Nju karakterizira liberalnost i upotreba vrlo malo pravila što je i razumljivo s obzirom da Zen pisari nisu bili profesionalni kaligrafi stoga je naglasak bio na emocijama, a ne točnosti ispisanog znaka. Za njih je ispisivanje znakova bilo put prema prosvjetljenju te im je fokus bio isključivo na značenju riječi koje zapisuju dok bi prelazili u stanje uma koje se naziva mushin (無心), a označava svijest bez svjesnosti, potpuno uranjanje u sadašnji trenutak.

Tijekom Edo perioda (17. – 19. st) Japan ulazi u period izolacije tijekom kojeg nastaje samurajski obiteljski stil i djecu se uči pisanju kanjija kroz imitaciju učitelja. Stil pisanja karakterističan za Edo period naziva se Edo moji čiji su se prepoznatljivi i upečatljivi kanjiji koristili za dizajn, banere, zapisivanje imena sumo boraca prije natjecanja itd. Danas se znakovi pisani na taj način smatraju umjetnošću.

 Kaligrafija se nastavlja razvijati i u današnje vrijeme sa brzim prijenosom informacija, kulturalnom razmjenom i pod utjecajem modernog slikarstva pa nastaje ”slika tinte”, krosover kaligrafije, sumi-e i apstraktne umjetnosti. Vrijedi spomenuti i pop stil kojeg su napravili dizajneri, no kaligrafi ga gledaju kao pojednostavljenje jer razbija stroga pravila kaligrafije. Kako vrijeme protječe, kaligrafija mijenja svoje oblike i pravila, ali i dalje ostaje zanimljiva, vrijedna učenja i stalni izvor inspiracije i pogled u neka prošla vremena.

Želite li se početi baviti kaligrafijom za početak će vam biti potreban papir (hanshi, washi) koji je u originalnoj verziji napravljen od vlakana murve, kist (fude) od bambusa sa životinjskom dlakom, tinta (sumi) od čađe bora i ljepila koja može biti tekuća ili kruta i posuda za tintu (suzuri).

Također, kako je kaligrafija vezana uz Zen Budizam, najvažnije je prije početka ispisivanja znakova isključiti zvukove i svijet oko sebe, utonuti u meditaciju te biti svjestan svakoga trenutka. Zahvaljujući sve većoj brzini života i stresu s kojim se svi svakodnevno susrećemo meditacija i mindfulness su sve popularniji te savršen način da način se uspori, dođe u doticaj sa samim sobom te smanji stres i napetost.

I za kraj, ne zaboravite, u trenutku u kojem uspijete postići to mirno i dugo očekivano stanje duha, duboko udahnite i napravite potez kistom koji je svo vrijeme bio u vama bez oklijevanja i bez ponovnih pokušaja. Ispis znaka je jedinstven događaj te kako su svi trenutci u našim životima jedinstveni tako je i trenutak pisanja. Kanji koji dobijete je neponovljiv i u njemu se ogleda vaše trenutno stanje, a također i mogućnosti za napretkom i poboljšanjem. Ne brinite, ako isprve niste zadovoljni napisanim, sjetite se da se majstorom kaligrafije može postati tek nakon nekoliko desetljeća svakodnevne vježbe.

Pridruzite nam se na radionici:

Autorica teksta: Petra Zenić, japanolog